Slikarstvo Gabrijele Rukelj sugerira nam da je
čista i veličanstvena životna energija oko nas i u nama, te da je život čudo
kojim ipak najčešće struje ljubav i iskrenost. Njezin je izraz ilustrativan.
Slike Gabrijele Rukelj dočaravaju nam njezin nježni ali istovremeno i divlji
svijet, koji je dobronamjeran za sve stvorove koji dišu na ovoj planeti, pa i
šire. Gabrijela nam poput malog djeteta, koje se čudi svim fenomenima svijeta,
pokušava sa ogromnim veseljem opisati sreću koju osjeća stvarajući svoja
djela. U njezinim radovima raspoznaje se činjenica da slikarstvo izlazi iz nje
same i pretapa se u jedinstveni primjer autentičnog izraza. Suvereno vlada
bojom i na šarmantan i nonšalantan način stvara neobične kompozicije koje
uvijek drže vodu.
|
Interijer |
|
Prije mnogo i mnogo godina
|
Sloboda je glavni kôd njezin crteža, ritam je
protkan kroz strukturu njezine forme a ljepota je razlog nastajanja njezinih
djela. Gabrijela ne podilazi ukusu publike, ali zasigurno ima izuzetno
dopadljive slike. Njihova površina vibrira a likovi nas griju svojim simpatičnim
kretanjima. Njezine namjerne greške zabavljaju nas poput (ne)namjernih
šeprtljavih poteza inspektora Clouseauea.
|
Pejsaž |
|
Bez naslova |
Gabrijela je poput velikog Jeana Dubuffeta
odbacila tradicionalnu zapadnjačku umjetnost i posvetila se iskonskom, dječjem,
urođenom pa i urođeničkom. Premda možemo pronaći sličnosti Gabrijelinog
slikarstva sa spomenutim gospodinom Debuffetom i njegovim prijateljem Slavkom
Kopačem, kao i sa velikim švicarskim slikarom mašte Paulom Kleeom ili
outsiderom i crnim robom iz Alabame Bill Traylorom, slikarstvo Gabrijele Rukelj
je izuzetno originalno i autentično, vjerojatno upravo iz tog razloga jer i
počiva na proispitivanjima autoričinog unutrašnjeg svijeta. U njezinim djelima
je toplo i ona tu toplinu nesebično šalje dalje u beskonačnost.
|
I čudovišta imaju krila, zar ne? |
|
Autoportret |
Gabi kao da nas uvjerava da iza svega ipak
postoji organizirani kaos u kojem ima prostora za sva bića. Vedrina pršti iz
prostora u njezinim slikama, bića su slobodna a kuće dišu. Sugerira nam da na
ovom svijetu ima mjesta za sve koji ne ugrožavaju druge. U takvoj situaciji i
besmisao ima smisla (u Besmislenoj slici), kao i dosada (slike Mirni podstanar
i Čekaonica) a Leš starog automobila ili Zmaj odišu duhovitošću i
simpatičnošću. Čistoća je njezina glavna kvaliteta. Čistoća boje i izraza,
čistoća duše i uma. Njezino slikarstvo oplemenjuje, kako samo autoricu tako i
publiku koja će nesumnjivo uživati u briljantnim slikarskim djelima, samo ih je
potrebno gledati neiskvarenim dijelom svojeg bića.
Denis Krašković
|
Zvijerinjak |
|
U jednom gradu. Tko zna kom. |
|
Kora P. |
|
Kora i ja |
|
Bez naslova |
|
Bez naslova |
|
Razgovor s čudovištem |
|
Bez naslova |
|
U jednom gradu. Tko zna kom. |
|
Bez naslova |
|
Bez naslova |
Nema komentara:
Objavi komentar