utorak, 24. listopada 2017.

Žeravica 4 / GALERIE MARIÁNSKÁ, České Budějovice, Češka








U iznimno atraktivnom izložbenom prostoru, prostor gdje je nastalo remek djelo satire Jaroslava Hašeka “Doživljaji dobrog vojnika Švejka”, a sada dijelom preuređena u izvrsnu galeriju pod nazivom Galerija Mariánská, svoje radove izložit će 24 ugledna hrvatska likovna umjetnika: Gordana Bakić, Stanko Beroš, Draško Boljević, Sven Klobučar, Marin Marinić, Frane Rogić, Tomislav Buntak, Igor Zlobec, Ante Strinić, Danko Friščić, Davor Mezak, Tomislav Hršak, Rade Jarak, Gabrijela Rukelj Kraškovič, Denis Kraškovič, Alem Korkut, Luka Hrgović, Duje Medić, Ivana Vulić, Mercedes Bratoš, Koraljka Kovač, Josip Tirić, Vladimir Novak, Hrvoje Grgić. Žeravica 4 nastavak je već realiziranih “Žeravica” od 2000. do 2016. godine u suradnji s Galerijom “Kordić” Velika Gorica, Muzejom grada Bjelovara i Muzejom grada Đurđevca. 





Temeljna ideja Žeravice je stvaranje poligona kreativnih sloboda, neopterećenost uvriježenim obrascima i pravilima funkcioniranja u svijetu umjetnosti gdje umjetnik preuzima ulogu kustosa što rezultira većom slobodom pri kreativnim procesima. Ovo je projekt  koji kvalitetno pozicionira hrvatsku likovnu scenu kao snažnog kulturnog lidera. Kroz ovaj program povezat ćemo najmanje tri kulturne sredine Hrvatsku, Češku i Australiju, a zapravo je to most ka pro futuro snažnijoj kulturnoj suradnji umjetnika ne samo europskih nego i interkontinentalnih.







četvrtak, 27. travnja 2017.

"Kora i svi ostali!" /Živi atelje DK

Foto: Juraj Vuglač

Foto: Juraj Vuglač

Foto: Juraj Vuglač

Foto: Juraj Vuglač


Foto: Juraj Vuglač

Foto: Juraj Vuglač

Foto: Juraj Vuglač

Oslobođenje, 25.4.2017.
http://www.oslobodjenje.ba/kun/umjetnost/ljubav-prema-jednom-psu-sa-ulice/199885

utorak, 20. rujna 2016.

"36 mountains"

Drugi međunarodni festival ilustracija pod nazivom 36 Mountains održao se od 2. do 4. rujna u galeriji Bačva. 







Osnovna tema festivala je blok japanskog stila, a inspiracija dolazi od serije radova krajobraza japanskog umjetnika Katsushike Hokusaija pod nazivom „36 Views of Mount Fuji“ po kojem je festival i dobio ime. Blok su za ovu priliku posebno izradili Cerovski print boutique, a sastoji se od 36 stranica koje umjetnici ispunjavaju u svom jedinstvenom stilu. 





utorak, 7. lipnja 2016.

Izložba 2. Denis Kraškovič i Gabrijela Rukelj Kraškovič, Klášter Zlatá Koruna 2016

29.05. - 30.06.2016.


IZLAZAK IZ SADAŠNJE SITUACIJE (Strategije prividnih negacija)
Ima li u ovoj zagušenoj eri, medijsko tehnoloških, bizarno agresivnih poruka, zapravo reklama, raznoraznih  umjetničkih “konceptualizama” u dnevno-političkim službama, mjesta za izražavanje jedne jednostavne i najneophodnije ljudske potrebe - ljubavi!





Pred vama su dvoje ljudi, koji posredujući svojim radovima, baratajući principima ”prividnih negacija”, ustvari afirmiraju pad lažnih vrijednosti.
Tako Gabrijela kroz sustave intervencija, pretvara nepročitane, ili više nepotrebne, zanemarene textove, stranice, otrgnute entitete u primjećeno, viđeno, ”vrijedno” - ponovno osmišljeno!
“Mala “slova postaju “velike“ slike, ne po njihovoj fizičkoj dimenziji, već unutarnjoj snazi i sposobnosti,  mogućnosti (nama svima toliko potrebne  pozitivne , “unutarnje”) promjene i rasta.
Nećete ni pomisliti da Denisovo, ponekad, baratanje  “ne” pojmovima , prefixima, nije ono što je.
Vidjet ćete ono što je, što ne laže!
To je razlika između njega, njegovog rada i drskih, kako “oni” to zamišljaju, ”pragmatičnih” i ispraznih komercijalnih poruka raznoraznih kompanija, kampanja  i shopping centara, kojima smo poplavljeni.








Jedina prava kompanija koja postoji na svijetu je kreativna kompanija ljubavi, a radovi koje vidite su tvar koja nam pomaže osjetiti to, “stati na loptu”, kod Gabrijele vidjeti “nečitko” i nevidljivo, pretvoriti bezvrijedno u vrijedno, potrebno. Čista ekologija duha.







Denis će Vam kroz svoje prodorne i direktne poruke, prikazati malo, neprimjećeno, zanemareno, ponovno  ćete vidjeti!
I u tom grmu leži zec - jer u ljudskoj je prirodi gledati i vidjeti, a ne biti zatupljen i ispražnjen.
Dakle, pridružite nam se u ovoj potrazi  za samoj srži “duha ljudskosti”, ”prepustite se“ čarima i magijama Denisovih i Gabrijelinih umjetničkih transformacija i njihovoj ljubavi prema onome, kao što bi rekao  dobri stari Y. Klein, jedinome što nam zapravo NE pripada, a to je - sam život!

Danko Friščić






srijeda, 13. siječnja 2016.

Vidjeti snoviđeno ( iz predgovora I. Obsiegera)


«Umjetnost ne oponaša vidljivi svijet. Ona omogućava njegovo postojanje.» Paul Klee
Postoji svijet često puta klevetan, denunciran kao nestvaran, suvišan, pa i štetan. Uobičajeno ga se proziva kao svijet mašte, bijeg u fikciju ili čak kao zazoran prostor somnabulije. Istovremeno se pak s druge strane kao zaboravlja da je ovaj stvarni svijet zapravo genuino suspektan, upitan, koji, da je samo malo gori nego što jest bio bi neizdrživ, kako kaže filozof. No, realni svijet je možda samo jedan mogući (pri)vid, varijetet koji bi tek, može biti, trebalo denuncirati kao akcidentalan, neoprostivo kontingentan, u potki indiferentan, bez obzira koliko ga osjećali sudbinskim i u njemu doživljaj življenja neizbježnim. Ako na tako (na)zvanu Stvarnost, vidljivi svijet pogledamo postrance, iskosa, ili kako bi rekla Emily Dickinson, ako na pustopoljinu padne koso svijetlo, stvarno(sno) postaje nestvarno, nestvarno postaje ostvareno – čarolija je moguća, ostvarljiva, zadivljujuća. U krajnjoj konzekvenci to i nisu toliko odvojene varijante u biti konzistentnog Jednog i Istog, da tako kažemo.





Sve ovisi zapravo o svjetonazoru koji je kroz povijest bio prebogat, često čak i divergentan, bilo da se radi o kogniciji ili emociji ili nečem između ili uz.. «Svjetonazor je područje plastičnog izmještanja i kondenzacije, svijet sna, prepun svojih veoma stvarnih objekata. Kad sanjate – kad ste doista u tom svjetonazoru – on se čini apsolutno stvarnim, kao i svi svjetonazori.» (Ken Wilber) No, sanjati se može i ne spavajući, štoviše, to je možda i poželjnije. Gdje prebiva, gdje se napaja snovita likovnost Gabrijele Rukelj, koje je izvorište njenog svijeto(na)zora, iskošenog svjetlozora!? Prvi je i možda površni dojam da je njeno slikarstvo samo(iz)niklo. Nešto kao nevinost u djeteta. No to je samo na prvi pogled koji zapravo ima svoju osnovanost, ali stvar je umnogome višeslojnija. 



Sasvim je razvidno da ne oponaša vidljivi svijet, niti mu na bilo koji način podilazi, ali istovremeno ne oponaša, ne ilustrira ni snove, ni stvarnost, već samu snovitost autentično generira na vrlo svojstven i sugestivan način, način koji uistinu razgaljuje najtoplije najintimnije prostore, kao što je već rečeno, na djetinje nevin način, no istovremenu duboko misaono, senzibilno-senzitivno, s pomalo skrivenom potkom životne ili točnije, živahne mudrosti. Još je jedna značajka Gabrijelinog likovnog izričaja. To slikarstvo zrači neobuzdanom radosti, optimizmom i zaigranošću. No ako se malo zagrebe ispod površine može se osjetiti određena plemenita tugaljivost reminiscencije, što sve zajedno odiše zanosnom aromom, koja se nerijetko ljeska kao krljušt leptirovih krila. Svojim skrivenim, nevidljivo-vidljivim, neimitirajućim svijetom omogućava vidjelost snoviđenja ili jednostavno nudi začudni pogled iskosa. Duhovni krajolik je obasjan sutonskim ili jednako praskozornim kosim svjetlom.





Može se ustvrditi, kako kaže pjesnik Branko Miljković u pjesmi SPAVAČI – Budan ja kradem ono što oni sanjaju. Da, može se bez daljnjeg ustvrditi, Gabrijela je vrlo vješta, gotovo pa maestralna kradljivica snoviđenja nekih ili mnogih od nas; od - njih... «Ukradeno» umjetnica vraća i nesebično daruje s prebogatim i pozamašnim kamatama ljepote.
Ivan Obsieger