Gabrijela Rukelj: "Suputnici, kao i oni drugi"

Gabrijela Rukelj – Suputnici, kao i oni drugi, (Galerija osmijeha, 1. kolovoz) Piše: Marijan Grakalić Crteži i slike kada su završene postaju naši vidljivi saputnici, dok oni drugi i još nevidljivi iako postoje u osobnom svemiru, tek čekaju na taj dodir koji će ih prikazati u poštama umjetničkog putovanja Gabrijele Rukelj. Pustolovina je i središte i okolica djetinjstva i njegove slikovne naracije kakvu ovdje nalazimo. Elementarna redukcija crteža, linije, boje, kompozicije ili harmonije prisutna je zato jer vodi upravo ka onoj prvoj slici, možda nekada davno nacrtanoj štapom u pijesku ili kredom na ogradi, od koje u ovom slikarstvu ustvari sve polazi ali joj se i u svakom detalju vraća. Estetika primarne zadaće i radosti slikanja uvodi nas i u onu opću primordijalnost koja se sada tu vizualizira, pa je pustolovina umjetničkog stvaranja time dodatno obogaćena.

Nastojanje da se na jednostavan način prikaže kompleksan svijet i život u njemu koji se često čini neshvatljiv ili besmislen, da se na vlastiti način reinterpretira ono poetsko svjetsko putovanje kojeg spominju davno minuli pjesnici, ovdje je svedeno na jednostavne ikone djetinjstva svima lako razumljiva i dopadljive. Suputnici kao i oni drugi tako i ne mogu biti drugačiji nego to što jesu u trenucima svakodnevnice, fragmentirani i namriješeni vremenom koje ih odnosi dalje. Neposrednost crteža i slika Gabrijele Rukelj u tome ima vlastiti i jedinstveni izričaj koji nas tek ponekad u nekom detalju ili rješenju podsjeti na neke rane crteže Matije Skurijenija.