Otvorenje izložbe Silvija Balije & Gabrijele Rukelj

Izložba je otvorena svakim danom od 12,00 do 21,00 i to sve do 04.09.2015.

Veseli nas Vaš dolazak.

ŽERAVICA3:"The mystyc" (3ple Tunnel) / Stari grad Đurđevac

Multimedijalna izložba „ŽERAVICA 3: The Mystyc (3ple Tunnel)“ najnoviji je nastavak višegodišnjeg umjetničkog projekta („Žeravica: Adieu,mon ami“,“Žeravica 2: pepeo“),održanih prethodno u Galeriji Kordić u Velikoj Gorici i Gradskom Muzeju Bjelovar, prije 14,odnosno 12 godina.

Temeljna je ideja „Žeravice“ svojevrsna neopterećenost i određeni oblik otpora uvriježenim nametnutim obrascima i pravilima funkcioniranja u umjetničkom svijetu,koji često zapravo kastriraju nesputanu kreativnost.

Konstantna druženja i razmjene info-a eminentnih hrvatskih umjetnika i njihovih internacionalnih gostiju platforma su za ovo najnovije propitivanje vječnih međuodnosa forme i sadržaja(kako formalnih materijalno-fizičkih,tako i onih idejno-koncepcijskih..),a s najvećim naglaskom na onome najvažnijem-pozitivnoj međuljudskoj komunikaciji i suradnji bez granica!

Multimedijalni projekt sastoji se od tradicionalnih medija poput slike,crteža,fotografije,preko instalacije,videa i preformansa, web-arta itd…)

Autori projekta: Danko Friščić, Edita Janković Hapavel
Izložba je otvorena do 04.04.2015. 

Bez naslova (suradnja s nepoznatim autorom), kombinirana tehnika na otpisanoj knjizi, 2015.

Bez naslova

https://www.youtube.com/watch?v=uOrhuh24FEs

http://www.hrt.hr/enz/vijesti-iz-kulture/

Gabrijela Rukelj / exhibition opening @ Boonika /

S velikim zadovoljstvom pozivam Vas na otvorenje svoje izložbe koje će se održati 24.10.2014. s početkom u 20h, Boonika, Veslačka 23.

Lako je zanemariti vlastitu okolinu ili ju doživljavati kao prozaičnu i predvidljivu. Često se okrećemo vanzemaljskim svijetovima i SF kreacijama kako bismo okusili nešto strano i drugačije, zaboravljajući da je upravo dom često najčudnije mjesto. Zaboravljajući da je za novi doživljaj potreban samo drugačiji kut promatranja bilo kojeg objekta, stranog ili znanog. Nepoznato je svugdje oko nas. Gabrijela Rukelj putem svojih radova pokazuje razumijevanje kako podjednako djeca i odrasli, ako to žele, mogu pronaći nove svjetove i u svojoj svakodnevnoj, neposrednoj okolini. Mašta derivira iz realnosti, a realnost nastaje uz pomoć vizionarstva. Njihova interkacija i prožimanje stvaraju potencijal kreativnosti. Umjetnost uvijek reflektira svijet, ako ne onaj oko nas, onda onaj u nama. Umjetnost je vrsta pristranosti s više ili manje popularnom prezentacijom osjetilnih iskustva. Promatrajući Gabrijeline slike zainteresiran promatrač će se zateći na rubu apstrakcije, no nikada neće biti gurnut u njezinu nebuloznost. Njezini crteži su predstave svojevrsnog razumnog kaosa. Oni su strano, ali i poznato iskustvo u kojem su reducirani prostorni planovi nastanjeni 2D bićima koja istovremeno jesu i nisu ovozemaljska. 

Lame-O


http://arteist.hr/novi-svjetovi-gabrijele-rukelj-u-novoj-booex-izlozbi/


http://boonika.net/

"Suputnici, kao i oni drugi"

Gabrijela Rukelj – Suputnici, kao i oni drugi, (Galerija osmijeha, 1. kolovoz) Piše: Marijan Grakalić Crteži i slike kada su završene postaju naši vidljivi saputnici, dok oni drugi i još nevidljivi iako postoje u osobnom svemiru, tek čekaju na taj dodir koji će ih prikazati u poštama umjetničkog putovanja Gabrijele Rukelj. Pustolovina je i središte i okolica djetinjstva i njegove slikovne naracije kakvu ovdje nalazimo. Elementarna redukcija crteža, linije, boje, kompozicije ili harmonije prisutna je zato jer vodi upravo ka onoj prvoj slici, možda nekada davno nacrtanoj štapom u pijesku ili kredom na ogradi, od koje u ovom slikarstvu ustvari sve polazi ali joj se i u svakom detalju vraća. Estetika primarne zadaće i radosti slikanja uvodi nas i u onu opću primordijalnost koja se sada tu vizualizira, pa je pustolovina umjetničkog stvaranja time dodatno obogaćena.

Nastojanje da se na jednostavan način prikaže kompleksan svijet i život u njemu koji se često čini neshvatljiv ili besmislen, da se na vlastiti način reinterpretira ono poetsko svjetsko putovanje kojeg spominju davno minuli pjesnici, ovdje je svedeno na jednostavne ikone djetinjstva svima lako razumljiva i dopadljive. Suputnici kao i oni drugi tako i ne mogu biti drugačiji nego to što jesu u trenucima svakodnevnice, fragmentirani i namriješeni vremenom koje ih odnosi dalje. Neposrednost crteža i slika Gabrijele Rukelj u tome ima vlastiti i jedinstveni izričaj koji nas tek ponekad u nekom detalju ili rješenju podsjeti na neke rane crteže Matije Skurijenija.

Magazin "Aktual", 06.08.2014.

Trg heroja

Ovaj moj zanat donio mi je ( iako sasvim rijetko) i poneku čast. Moja slika Trg heroja iz 2010. g u Haulikovoj ulici, u radnoj sobi Arsena Dedića, odmah iznad telefona . Meni to zaista mnogo znači.

Slike, 2013. - 2014.

            Slikarstvo Gabrijele Rukelj sugerira nam da je čista i veličanstvena životna energija oko nas i u nama, te da je život čudo kojim ipak najčešće struje ljubav i iskrenost. Njezin je izraz ilustrativan. Slike Gabrijele Rukelj dočaravaju nam njezin nježni ali istovremeno i divlji svijet, koji je dobronamjeran za sve stvorove koji dišu na ovoj planeti, pa i šire. Gabrijela nam poput malog djeteta, koje se čudi svim fenomenima svijeta, pokušava sa ogromnim veseljem opisati sreću koju osjeća stvarajući svoja djela. U njezinim radovima raspoznaje se činjenica da slikarstvo izlazi iz nje same i pretapa se u jedinstveni primjer autentičnog izraza. Suvereno vlada bojom i na šarmantan i nonšalantan način stvara neobične kompozicije koje uvijek drže vodu.

Interijer

Prije mnogo i mnogo godina

           Sloboda je glavni kôd njezin crteža, ritam je protkan kroz strukturu njezine forme a ljepota je razlog nastajanja njezinih djela. Gabrijela ne podilazi ukusu publike, ali zasigurno ima izuzetno dopadljive slike. Njihova površina vibrira a likovi nas griju svojim simpatičnim kretanjima. Njezine namjerne greške zabavljaju nas poput (ne)namjernih šeprtljavih poteza inspektora Clouseauea.

Pejsaž

Bez naslova

            Gabrijela je poput velikog Jeana Dubuffeta odbacila tradicionalnu zapadnjačku umjetnost i posvetila se iskonskom, dječjem, urođenom pa i urođeničkom. Premda možemo pronaći sličnosti Gabrijelinog slikarstva sa spomenutim gospodinom Debuffetom i njegovim prijateljem Slavkom Kopačem, kao i sa velikim švicarskim slikarom mašte Paulom Kleeom ili outsiderom i crnim robom iz Alabame Bill Traylorom, slikarstvo Gabrijele Rukelj je izuzetno originalno i autentično, vjerojatno upravo iz tog razloga jer i počiva na proispitivanjima autoričinog unutrašnjeg svijeta. U njezinim djelima je toplo i ona tu toplinu nesebično šalje dalje u beskonačnost.

I čudovišta imaju krila, zar ne?

Autoportret

            Gabi kao da nas uvjerava da iza svega ipak postoji organizirani kaos u kojem ima prostora za sva bića. Vedrina pršti iz prostora u njezinim slikama, bića su slobodna a kuće dišu. Sugerira nam da na ovom svijetu ima mjesta za sve koji ne ugrožavaju druge. U takvoj situaciji i besmisao ima smisla (u Besmislenoj slici), kao i dosada (slike Mirni podstanar i Čekaonica) a Leš starog automobila ili Zmaj odišu duhovitošću i simpatičnošću. Čistoća je njezina glavna kvaliteta. Čistoća boje i izraza, čistoća duše i uma. Njezino slikarstvo oplemenjuje, kako samo autoricu tako i publiku koja će nesumnjivo uživati u briljantnim slikarskim djelima, samo ih je potrebno gledati neiskvarenim dijelom svojeg bića.

Denis Krašković

Zvijerinjak

U jednom gradu. Tko zna kom. 

Kora P.

Kora i ja

Bez naslova

Bez naslova

Razgovor s čudovištem

Bez naslova

U jednom gradu. Tko zna kom. 

Bez naslova

Bez naslova

Crteži / "Greta", 16.12.2013 - 22.12.2013.

„Ja sad idem van, i vratit ću se možda tek za tristo godina“, naslov je rada Gabrijele Rukelj nastalog u kombiniranoj tehnici i to relativno nedavno, prije otprilike dvije godine. Pomalo programatskog tona i prosedea s notom usuda na granici fine ironije i melankolije, taj naslov u autobiografskoj maniri istovremeno komentira ono što je do tog trenutka autorica ostvarila u području umjetničkog stvaranja, ali i bez zadrške propituje ono što će tek uslijediti. Tako odlučno prokazana odgođenost povratka koji će uz to tek možda nastupiti, ovu autoricu istovremeno stavlja u poziciju osobe koja, ukoliko se i vrati, nužno mora nekim novim smislom i značenjem taj isti povratak i opravdati.

Ova izložba nesumnjiv je dokaz da na povratak Gabrijele Rukelj  ipak nismo morali čekati gotovo biblijsko simbolički dugo, te ujedno i potvrđuje da je sadržaj tog povratka bogat, razveden i cjelovit, te bez dvojbe vrijedan prikazivanja u ovom najnovijem ciklusu koji u pojedinim svojim segmentima sadrži autoričine ponajbolje radove do sad.

U šetnji

Autoportret

Kora i ja

A gdje je to autorica otputovala, i kamo se zapravo vratila? Odgovor na to pitanje gotovo je retoričke prirode, pa time i prilično jednostavan. Ovi su radovi jasan povratak iz totala u prostor srednjeg ili čak krupnog plana; iz širine eksterijera u interijer ili okrajak vanjskog zbivanja; iz velikih formata u intimu malih/manjih formi; iz elaborirane uglavnom kombinirane tehnike u prividnu jednostavnost crteža. I napokon, iz samoće u prostor prisutnosti, bivanja s drugim u cjelovitosti autorskog izraza. 

Bez naslova

Čudovište

Krenimo od ovog potonjeg. Tematizirana samoća kao gotovo arhetipski lajtmotiv cjelokupnog stvaralaštva Gabrijele Rukelj prisutna je i u ovim radovima, ali ovdje se mora promatrati isključivo kao obmana ili vješt fokalizacijski trik autorice koja po prvi puta u svom radu i kod posve osamljenih figura u prostoru jasno sugerira pogled, odnosno prisutnost drugoga/druge. Na njezinim crtežima uvijek je implicirana prisutnost izvan okvira crteža koji ga čini toplim čak i u prividnim prostorima samoće; s druge strane muške figure s cvijećem nalazi se ista ona žena koja sjedeći za stolom preko cvijeća promatra muškarca negdje u jasno nagovještenom prostoru neprikazanog. Ili možda, bolje reći neprikazivog, jer ono što Gabrijela Rukelj zapravo sugerira jest otvaranje prostora intime ali ne i istovremenog jeftinog ogoljivanja, u kojem onaj iskonski prostor vlastite nutrine autorica ipak ne odlučuje podijeliti i tu čini vrlo hrabru odluku o namjernom susprezanju, te potpuno svjesnom formatiranju sadržaja svojih crteža, koji ove radove upravo čini toliko kvalitetnima. A opet, da oni u toj čvrstoj sinergiji forme i sadržaja, do sad još pogotovo na ovaj način netematiziranoj u radovima ove umjetnice, ni najmanje ne gube svoj ishodišni emotivni naboj.

Bez naslova

Kora i potomci

Interijer

Tako obrađene teme sasvim sigurno napuštaju prostore svjesne infantilizacije samih sadržaja slike, postupka koji je do sad bio svojevrsni trademark Gabrijele Rukelj, i odvode ga prema tematiziranoj suspregnutosti koja u prvi trenutak može  djelovati gotovo i paradoksalno. Naime, za razliku od prijašnjih radova velikih ili većih formata, u kojima je uglavnom davala obrise samoći u prostorima gotovo mitskih gradskih trgova ili šuma, Rukelj odjednom postaje suzdržana i diskretna pripovjedačica u prizorima unutarnjih bliskosti. Otuda i potreba za redukcijom formata, ponovnim propitivanjima prostora i figura unutar tog prostora, te gotovo novog otkrivanja interijera kao vanjske manifestacije potrebe da se o značenjima slike progovori jasnim jezikom i potpuno drugačijim diskursom.

Evo i mene, dakle

Ptica

Mrtva priroda

U podosta prijašnjih radova, čak i kad bi tematizirala prisutnost drugoga Rukelj bi slikarskom gestom ili dodatnim tekstualnim pasažom tu istu prisutnost ironizirala, poput primjerice jednoj slici dopisanog naslova „Some other time“, a da istovremeno u novom ciklusu koji je upravo pred nama čak i autoričina vjerna pratiteljica Kora dobiva svog prijatelja, na mjestu iskrenog susreta bez sarkazmom označene prisutnosti.

Na taj način, kroz ove crteže promatramo svojevrstan intimni dnevnik autorice, ali istovremeno smo potpuno svjesni da u ovakvom otvaranju ne postoje nehotična eksponiranja; sve je pod čvrstom autorskom kontrolom koja ne trpi viškove ili pretjerivanja. Razbarušeno pretakanje šume preko okvira slike ovdje je svedeno na nekoliko stabala koja zatvaraju kompoziciju; oblaci postaju kišom koja je tek u funkciji kulise za isticanje fizionomije lica; a muškarac koji donosi cvijeće crnom je pozadinom izdvojen i iz okolnog prostora i promaknut u prvi plan, jer je sve zapravo iskazano, te ne postoji potreba da se kaže išta više od toga.

Kiša i ja

Razgovor s pticom

Autoportret

Možda najbolji dokaz u prilog ovoj tezi po mnogočemu je ključan i gotovo amblematski crtež osobe u interijeru koja upućuje pogled negdje izvan same strukture slike, te u točno pogođenoj i vrlo efektno elaboriranoj minimalističkoj kompoziciji bez ikakvih viškova donosi toplinu odsutnosti koja zapravo stoji poput jasno iskazanog zajedničkog nazivnika svih radova novog ciklusa Gabrijele Rukelj. U toj je toplini na začudan način istovremeno presijecanje i onog što je bilo i onoga što će biti, onako kako smo o tome već progovorili na početku, pa u tom kontekstu možemo zaista biti sretni da je onih tri stotine godina od kojih smo krenuli zapravo sublimirano u njih tek nekoliko, koje su Gabrijeli Rukelj bile potrebne da svima nama otvori neke nove stranice vlastitog dnevnika, točno onako kako je to i zamislila. Stranice su to pomno odabrane, a zatim i podjednako velikodušno poklonjene.

Tomislav Zajec

Evo i mene, dakle

Interijer

Večernji list, Kultura, 19.12.2013.

Magazin "Aktual", prosinac 2013.